U timu često čujemo oprečne savete o tome da li posuđe mora biti potpuno isto ili je bolje da bude „šareno“. Mit je da se sklad postiže samo identičnim komadima, a činjenica je da standardi mogu da postoje i kad je vizuelni stil raznovrstan. Ključ je da uskladimo izgled sa logistikom, a ne da logistiku žrtvujemo zbog jedne estetike.
Mit: „Ako imamo jedan set, sve je rešeno.“ Činjenica: jedan set je dobar početak, ali bez pravila zamene i dopune brzo nastaje mešavina nijansi, dimenzija i visina koja otežava servis. U praksi uvodimo listu dozvoljenih varijanti (npr. dve forme tanjira i jedna rezerva boje) i držimo se toga pri svakoj porudžbini.
Mit: „To-go posuđe ne utiče na utisak u lokalu.“ Činjenica: čaše, poklopci i kese koje izlaze iz lokala postaju pokretni deo brenda, pa je važno da se vizuelno nadovezuju na šolje i tacne u sali. Dogovaramo minimalni zajednički element, poput iste boje, tipografije ili oznake na nalepnici. Tako i to-go ostaje prepoznatljiv, a zalihe su jednostavnije za naručivanje.
Mit: „Usklađivanje boja je samo stvar ukusa.“ Činjenica: boje utiču na čitljivost hrane i pića, kao i na to koliko se brzo primećuju fleke i ogrebotine. Biramo paletu koja radi pod našim osvetljenjem i na fotografijama, i testiramo je uz najprodavanije stavke menija. Najčešće je stabilna baza (neutralni tanjiri) uz jedan akcent (šolje ili desertni tanjiri).
Mit: „Escajg je sporedan detalj.“ Činjenica: jedinstveni detalji na escajgu, poput završne obrade ili karakterističnog oblika drške, daju osećaj namere bez velikog troška. Važno je da isti tip escajga bude prisutan na svim stolovima kako bi servis izgledao ujednačeno. Držimo rezervu istih modela i jasno odvajamo komade koji više ne odgovaraju standardu.
Mit: „Specijaliteti su bolji na što neobičnijem posuđu.“ Činjenica: posebno posuđe treba da naglasi specijalitet, ali i da se uklopi u tok rada i pranje. Mi uvodimo „hero“ komade (npr. jedna vrsta šolje za filter ili mali poslužavnik za signature desert) i definišemo kada se koriste. Time dobijamo fokus na meniju bez preopterećenja skladišta.
Mit: „Skladište je samo mesto gde se odlaže višak.“ Činjenica: organizacija skladištenja po setovima smanjuje greške, lom i vreme traženja u špicu. Grupisemo tanjire, šolje, tacne i čaše po „stanicama“ ili po meniju (kafa, kolači, brunch), uz jasne oznake i minimalne i maksimalne zalihe. Tako novi članovi tima brže uče, a dopuna postaje rutinska.
Mit: „Mešanje uzoraka uvek izgleda neuredno.“ Činjenica: mešanje može da bude vrlo skladno ako se balansira kroz jedan zajednički element: materijal, boju, ivicu ili proporciju. Dogovaramo pravilo 70/30: većina je neutralna, a manji deo donosi teksturu ili šaru. Time sto izgleda življe, a i dalje se lako standardizuje nabavka.
Mit: „Fotogeničan sto zahteva skupa dizajnerska rešenja.“ Činjenica: fotografičan sto za mreže nastaje iz konzistentnih detalja: odgovarajuće čaše uz napitke, uredne tacne i ponovljive boje. Uparivanje čaša sa napicima radimo po zapremini, obliku i boji pića, kako bi latte, espresso i hladni napici imali svoj „prirodan“ okvir. Na kraju, sve proveravamo kroz probno serviranje i jedno interno fotografisanje pre nego što standard pustimo u rad.
Welcome to our blog!